Putovanja i ekspedicije

Neke od država i teritorija koje sam posjetio

• 2019. – U sklopu projekta Ljubav oko svijeta: Oman, Saudijska Arabija, Iran, Indija, Maldivi, Kina, Japan, Palau, Solomonski otoci, Čile, Bolivija, Kolumbija, Brazil
• 2017./2018.: Antarktika – Južni pol
• 2017.: Norveška – Finnmarksvidda
• 2016.: Grenland, Rusija (Sibir), Norveška (Hardangersvidda), Malta
• 2015.: Kuba, Norveška (Svalbard)
• 2014.: Butan
• 2012./2013. – U sklopu putovanja motorom od Zagreba do Capetowna: Turska, Egipat, Sudan, Etiopija, Kenija, Uganda, Ruanda,  Tanzanija, Malavi, Mozambik, Republika Južna Afrika
• 2012.: Peru
• 2010./2011. – U sklopu putovanja motorom od Zagreba do Toga: Maroko, Mauritanija, Senegal, Gambija, Cabo Verde, Mali, Burkina Faso, Togo
• 2010.: Libija, Japan, Južna Koreja, Uzbekistan, Turkmenistan, Francuska
• 2009.: Kosovo, Ujedinjeni Arapski Emirati, SAD
• 2008.: Italija, Indonezija (Zapadna Papua), Sirija
• 2007.: Vijetnam, Laos, Kambodža, Tajland, Filipini, Bolivija, Kalifornija
• 2006.: Papua Nova Gvineja, Francuska Polinezija (Tahiti)
• 2005.: Gvatemala, Belize, Bolivija, Brazil, Argentina, Čile.
• 2004.: Afganistan, Pakistan, Indija, Nepal, Kina i Tibet
• 2003.: Rusija, Španjolska
• 2002.: Turska, Sirija, Jordan, Libanon, Izrael i Palestina, Egipat

Popis značajnijih ekspedicija koje sam izveo i vodio

2017./2018., Južni pol – Pješice od obale Antarktike (Hercules inlet) do Južnog pola. 1163 kilometra u 47 dana, pri čemu sam postao 26. čovjek u povijesti i prvi Hrvat koji je to putovanje izveo „solo, unsupported i unassisted“

2017., Finmarksvidda – Samostalan prelazak visoravni Finmarksvidda u Norveškoj na skijama

2016., Sibir – Ekspedicija do nomadskog naroda Nenet na sjeveru Sibira i praćenje njihove migracije preko zaleđene rijeke Ob, snowmobilima

2014., Butan – Snowman trek u Butanu: 320 km pješačenja kroz jedan od najudaljenijih predjela Himalaja u 21 dan

2013., Istok Afrike – Unutar putovanja motorom po Africi izveli smo jednu ekspediciju do jednog od posljednjih lovačko-sakupljačkih bušmanskih plemena o čemu ne bih iznosio više podataka jer se planiram tamo vratiti

2012., Peru – Uspon na najviši vulkan u tropima – 6425 m visok vrh Coropuna

2011., Mali – Unutar putovanja motorom po zapadnoj Africi izveli smo jednu pješačku ekspediciju kroz zemlju osebujnog naroda Dogon

2008., Zapadna Papua – Tri mjeseca provedena u najzabačenijim područjima zapadne Papue u Indoneziji pri čemu su izvedene tri ekspedicije. Posebno značajna je „Wapoga“ jer smo ušli u područje gdje nitko prije nas nije ušao, i „Korowai“ jer smo stupili u kontakt s klanom plemena koji prethodno nije imao kontakt s vanjskim svijetom.

2007., Amazona – 23 dana u bolivijskoj Amazoniji; ekspedicija u predio gdje čovjek nikad nije bio; potraga za jaguarom

2006., Papua Nova Gvineja – 820 kilometara uzvodno uz rijeku Sepik i 270 km hodanja kroz džunglu u najudaljenijem kraju Papue Nove Gvineje, 52 dana izbivanja iz civilizacije

2005., Bolivija – Prolazak kroz netaknutu džunglu parka Madidi u Boliviji pješice i na indijanskoj splavi; 34 dana, 450 km

2005., Gvatemala – Veslanje niz rijeku San Pedro u Gvatemali; dva tjedna, 150 km i pritom otkriće drevne pećine s arheološkim ostacima koju su koristili Maje prije više od 2000 godina

2004., Tibet – Uspon na bezimeni vrh u zapadnom Tibetu visok 6000 m

2003., Francuska – Uspon na Mt. Blanc, 4807 m, najviši vrh Alpa.

Koja je razlika između putovanja i ekspedicija?

U putopisnom žargonu često se koristi riječ: ekspedicija, ali mislim da nikome nije jasno koja je točno razlika između ekspedicija i putovanja. Rječnici i jezikoslovci tu nam puno ne pomažu jer je za njih ekspedicija „putovanje poduzeto od grupe ljudi s posebnim ciljem, poput istraživanja ili rata“ (Oxford rječnik).

Mislim da putnici često koriste riječ ekspedicija da bi svoje putovanje učinili važnijim čak i kad njihovo putovanje nema nikakvu istraživačku svrhu.

Po meni ekspedicija je još nešto što uglavnom nije objašnjeno u rječnicima. Po meni, to je putovanje koje zadire izvan područja u kojem je dostupna klasična infrastruktura i logistika potrebna za život (hrana, voda, zaklon za spavanje) pa tu opremu trebaju nositi ili sami članovi ekspedicije na sebi ili na prijevoznim sredstvima kojima upravljaju (bicikl, motorno vozilo, kajak, sanjke…) ili drugi nosači ili tegleće životinje. Također, po meni to je putovanje koje pojedinac ili grupa organiziraju sami, a ne u organizaciji turističkih ili sličnih agencija.
Danas, kad više gotovo i nema neistraženih područja u koje se ekspedicije mogu uputiti, predlažem da ono što ekspediciju može razlikovati od putovanja podrazumijeva:

• da je jedan ili više članova organiziraju i poduzmu sami
• da se ona odvija izvan utabanih puteva na kojima postoji turistička infrastruktura odnosno organizirani smještaj i prehrana.

O brojanju zemalja?

Kroz svoju povijest putovanja imao sam različite stavove o tome. Prvo sam brojao zemlje do negdje 60, onda sam prestao, a onda sam tamo negdje prije 100 ponovno pobrojao i od tada opet ponekad izbrojim. Brojanju zemalja zamjeram to što ono uglavnom potiče površno putovanje, „sakupljački“ mentalitet, a to je upravo ono protiv čega se borim, jer promoviram pametno, i odgovorno putovanje. No dobra strana toga je što je zabavno, što na kratak i jasan način prikazuje presjek iskustva koje se dugo skuplja i u koje se puno ulaže.

Tako da trenutno nemam ništa protiv brojanja zemalja dokle god ono ne potiče putnika da neku zemlju posjeti površno samo da bi mogao reći da je tamo bio.

Također mislim da u tom sportu ili hobiju treba razjasniti što znači „zemlja“ i što se računa pod posjetom zemlji. Mnogo je raznih popisa država na kojem ukupne brojke variraju od 180 do 250. Brojne su zemlje sporne: npr. Vatikan, Tajvan, Palestina, Kosovo… Ja predlažem UN-ov popis s određenim korekcijama, npr. po njemu Vatikan i Kosovo jesu neovisne države, a Tajvan i Palestina nisu. I taj popis ima 195 država. Od kojih sam ja do lipnja 2019. godine posjetio, čini mi se 112.

Presjedanje na nekom aerodromu ne bih brojao pod posjetu zemlje, ako se barem nije prošlo kroz carinu i ušlo u zemlju. Meni je osobno minimum otići do grada i provesti par sati u gradu. Par puta mi se dogodilo da sam u nekim zemljama bio tako nakratko, manje od 24 sata, primjerice u Islandu, Kazahstanu i Novom Zelandu. Ali s druge strane, često sam se vraćao u određene zemlje: Bolivija, Indija, Kina tri puta, Sirija, Japan, Egipat dva puta… (O europskim državama da ne pričam…) A često sam putovao na prostore koji se ne broje pod nove zemlje: Grenland, Svalbard, Antarktika, Tahiti…

Ukratko, ne volim kad se putovanje pretvori u sakupljanje zemalja. Ali ako ne putujem zato da bih sakupljao kvačice, mislim da je sasvim u redu da povremeno pobrojim u koliko sam država bio.